Cvjetovi zla

Cvjetovi zla
AUTOR: CHARLES BAUDELAIRE

“Cvjetovi zla” zbirka je pjesama objavljena 1857. godine. Odmah nakon objave izazvala je veliku osudu suvremenika, i to više manje svih onih koji su optužili i Flaubertovu “Gospođu Bovary”. Baudelaire i njegovo djelo bili su optuženi za nemoral i smatralo se da je ono svojim izlaskom ugrozilo javni moral.

Charles Baudelaire, veliki i neprihvaćeni pjesnik tog doba, čak je i kažnjen za neke dijelove ovog tada neshvaćenog i nemoralnog djela. Četiri godine kasnije, djelo je ponovo izašlo, ali iz njega su izbačeni svi dijelovi koji bi mogli narušiti javni moral.

Zbirka pjesama “Cvjetovi zla” pisana je čak petnaest godina. No, u to vrijeme nikako nije mogla biti shvaćena te je djelo postalo poznato i prihvaćeno tek mnogo godina kasnije. Baudelaire je htio svojim pjesmama šokirati i mučiti tadašnje čitateljstvo koje je imalo naviku čitati samo lijepe stihove koji su još dodatno uljepšavali njihove, za Baudelairea, licemjerne živote.

U temama ovih zbirka pjesama, Baudelaire je birao ružne teme i mračne boje, on u svojim pjesmama propagira pjesnika koji neće uljepšavati život te neće pisati samo o ljepoti i uzvišenom duhu.

Kada se ova zbirka pjesama danas analizira, ne nailazi se na toliki nemoral, šok i izokrenute vrijednosti kako je to bilo u ono vrijeme. Što se tiče forme čak se može reći da se radi o vrlo strogo pisanoj knjizi.

“Cvjetovi zla” je zbirka koja se sastoji od više od 160 pjesama, podijeljeno je u 5 cjelina i sadrži 6 ciklusa. Djelo se bazira na uvodnoj pjesmi posvete čitatelju koja se naziva “Čitatelju” te čak 28 sastava nazivom “Dodatne pjesme” koji nisu raspoređeni i uvršteni su u uvodnih šest spomenutih ciklusa.

Zbirka pjesama “Cvjetovi zla” nastajala je dugo, pa su za vrijeme Baudelaira izašle dvije verzije dok izdanje treće verzije Charles nije doživio. Nakon njegove smrti u zbirci je promijenjeno puno toga, ali se podjela na cikluse nije mijenjala kao ni struktura.

Charles je oduvijek želio da zbirka pjesama ne bude samo hrpa nabačenih stihova nego da umjesto toga ima određen kompozicijski plan. U zbirci je tako vidljivo propadanje čovjeka rastrganog između Spleena i Ideala.

Unatoč tome što su mnogi Cahrlesa doživjeli kao začetnika moderniteta, njegova poznata zbirka pjesama zbog učestale upotrebe simbola uobičajenih za pjesme, poput cvijeta, tame, mor, imala je u sebi puno elemenata romantizma.

Bez obzira što se nastavljao na romantizam, u Cvjetovima zla je očita prisutnost elemenata svjetskog pjesništva, pa je tako Cahrles bio jedan od prvih pjesnika koji je iznio sve gadosti, ali i tajne ljepote života u velikom gradu. Baudelaire se zbog toga smatra prvim pjesnikom koji se pozabavio temom velegradskog života.

On je jedan od pjesnika i pisaca koji se detaljnije pozabavio opisom krize koja je zahvatila tadašnje društvo, a koje je u potpunosti izgubilo bilo kakav dodir s kršćanskim vrijednostima.

Kratak sadržaj

Glavna okosnica i najopsežniji ciklus je prvi i nosi naziv “Spleen i ideal” i sadrži 88 tekstova. Svi bitni motivi su izneseni u uvodnoj pjesmi “Čitatelju”. U njoj Baudelaire opisuje kako moderni čovjek propada u licemjernom društvu, a sve to opisuje estetikama ružnoće.

Svaka od pet cjelina ima određeno značenje za cijelu zbirku, a svaka pjesma ima značenje za cjelinu.

“Spleen i ideal” započinje pjesama u nizu kojima je izložen neki novi estetski program te nova viđenja umjetnosti i ljepote. Vidi se položaj umjetnika u društvu  te njihova snaga koju imaju na svakodnevicu. U pjesmama koje slijede može se vidjeti druga strana umjetnikova života koji je opisan kao prosjak, mučenik i luda.

U drugom djelu ciklusa može se vidjeti snaga idealne ljubavi, osjećaje ekstaze i zanosa koje ona donosi, ali i osjećaje melankolije i sjete koje ona može donijeti.  U pjesmama je izneseno kako je materijalno stanje samo stanje prolaznosti u životu. Žena je prikazana kao izvor ljepote i blaženstva s jedne strane, dok s druge strane pjesnik ženu opisuje kao izvor hladnoće i pokvarenosti

Prvi ciklus završava zaključkom kako se čovjek ne može ispuniti ljubavlju te se vraća u svoju psihu koja je opisana kao patnja.

“Pariške slike” su drugi ciklus koji se po svemu čini najcjelovitiji. Čini ga osamnaest pjesama, a sve one bave se životom u velegradu, pisac šeće gradom i to u 24 sata. On nailazi na nesreću i bijedu hodajući ulicama, a sve to podsjeća ga na njegovu patnju.

Nakon toga slijedi kratki ciklus “Vino”  koji se bavi tematikom opijanja, dok se u ciklusu “Cvjetovi zla” pjesnik bavi seksualnim zastranjivanjima. Taj ciklus je bio i najprovokativniji.

Ciklus “Pobuna” ima samo tri teksta te se u njemu opisuje kako je junak na granici između pakla i neba.

Završetak knjige je logičan i zadnji ciklus nosi naziv “Smrt”. Ovaj ciklus pun je tematike o umiranju, u njemu donosi rasplet, sagleda se pobliže čovjekov put te njegova sudbina.

Ova zbirka pjesama pjesnikovo je viđenje stvari o trenutnoj situaciji o društvu, ali i njegovi životni padovi, usponi i zanosi. On se pobunio protiv laži i prijevara te je htio naći prvi i istinski pokretač čovjekovih postojanja. U isto vrijeme smatrao je da to nikako nisu trenutne lažne i isprazne, nametnute konvencije ponašanja.

U svojim pjesmama odbacuje ljepotu, sentimentalnost i uvodi novu vrstu emotivnosti pišući stihove pune očaja, mržnje, ljutnje, prkosa i zanosna. One govore o praznini, bludu, zavisti i nagonu. Teme su smrt, praznina, očaj, sivilo jednog velegrada, bijeda i borba za opstanak.

Bilješka o autoru

Charles Baudelaire (1821. – 1867.) bio je prvi pisac europske moderne lirike, francuski kritičar i pjesnik. Njegov rodni grad je Pariz, a potječe iz aristokratske obitelji. Njegova obitelj nije imala previše razumijevanja za njegovu preosjetljivost u djetinjstvu niti za sklonost umjetnosti.

Bio je jako vezan za majku u koju se razočarao kada se ona nakon smrti njegovog oca ponovo udala za drugog čovjeka. Njegov očuh, plemić iz aristokratskih krugova, nikada nije previše mario za njega. Nije imao osjećaja za Charlesa koji je preveliku senzibilnost naslijedio od pokojnog oca.

Charles je ubrzo odlučio napustiti obitelj i otuđiti se od nje. Smatrao je takve odnose lažnima i licemjernima. Pravi život i njegovu bit Charles je tada upoznao u predgrađima Pariza. No, upoznao je stranu poroka, uživao je u alkoholu, narkoticima i ženama sumnjiva morala.

Iako je vodio pravi boemski život, Baudelaire nije zaboravio na umjetnost. Proučavao je Wagnerovu glazbu i pjesme Edgara Allana Poea.

Napisao je mnoge kritike, i to one književne, likovne i glazbene, što nam govori o njegovoj svestranosti i nadarenosti. Napisao je velik broj pjesma u prozi, a bio je i odličan prevoditelj Poeovih pjesama. No, njegov rad i njegova nadarenost nisu bili priznati.

Pošto se nije mogao prikloniti lažnom moralu i licemjerju biva napadnut kao pjesnik i kao čovjek te pozvan na sud zbog svog djela “Cvjetovi zla”. Naime, lirika koju je pisao petnaest godina bila je zabranjena te je iz nje morao izbaciti neprimjerene stihove. Za u to vrijeme skandalozno ponašanje doveo je do vrhunca vezom s mulatkinjom Jeane Duval koju je proglasio svojom muzom i koja mu je bila inspiracija za mnoga napisana djela.

Umire u 46. godini sam i bolestan, umoran od potrage za životnim ciljem i ispunjenjem. Nije dočekao priznanje njegova djela “Cvjetovi zla”. Osim djela “Cvjetovi zla”, napisao je još kritike i eseje “Estetički kurioziteti” i ” Romantična umjetnost”.