Ujak Vanja - ROMAN

Ujak Vanja
AUTOR: ANTON PAVLOVIČ ČEHOV

Drama Antona Pavloviča Čehova “Ujak Vanja” u sebi sjedinjuje više tipova drama. Tako možemo uočiti lirsku, psihološku, impresionističku dramu i dramu atmosfere. Autor je naglasak stavio na čovjeka, na njegovu psihološku karakterizaciju, a ne zanima ga previše radnja koja je tu tek sporedna, kako bi se kroz nju opisali likovi. On se bavi psihološkim opisima likova i atmosfere koja ih prati.

Prikazanu dramu može voditi čovjek svakoga dana, a ona se odvija unutar njega, čovjek se bori sa svojim sukobima i obračunava se sam sa sobom. Stil pisanja je jednostavan, kao i govor i dijalozi. Kroz cijelo djelo može se primijetiti mir i tišina iako su odnosi među likovima vrlo složeni i kaotični.

Radnja je prikazana u četiri čina i za vrijeme njezinog odvijanja ne postoji niti jedan specifičan, uzbudljivi događaj koji bi se mogao označiti kao prekretnica radnje. Ne postoji prava radnja, a zaplet i rasplet možemo samo pretpostaviti. Tijekom cijele radnje autor nam prikazuje nesporazume među likovima, a zaplet bismo mogli odrediti kada na selo, na ljetnikovac dolazi Serebrjakov u društvu svoje nove, mnogo mlađe supruge Jelene.

Drama je prikazana mirno i u njoj nema preokreta. Ona je započela mirno, a isto tako je i završila. Iako se tijekom radnje mnogo toga dogodilo, razjasnilo, prekinulo i završilo, sve je proteklo mirno.

Svi likovi u drami su statični, slabi i melankolični. Cijeli život čekaju da se nešto promijeni, ali sami nisu spremni na korak da poduzmu promjene. Tako njihov život propada i prolazi bez ikakvog smisla, uzbuđenja ili radosti.

Iako je Vojnicki na tren probudio i odlučio pobuniti, nije dugo izdržao. Uskoro se ponovo vratio starom životu i bio spreman na to da ga provede patnički sa svojom nećakinjom Sonjom. Svi likovi prikazani su tragično, jedva čekajući smrt da se riješe životnih muka, no niti jedan od likova nije bio spreman na to da sam sebi oduzme život.

Čehov je tako sve svoje likove prikazao kroz dramski dijalog, realistično opisujući njihov život, ali bez optužaba ili objašnjavanja. Autor nam iz tog razloga nije prenio niti pouku o djelu jer samo je htio prikazati stanje pojedinih duša u vremenu i prostoru iz kojeg se nitko od njih nije mogao maknuti.

Kratak sadržaj

Radnja započinje opisom života Aleksandra Vladimiroviča Serebjakova. On jr umirovljeni profesor koji živi u svom ljetnikovcu. Ako pogledamo njegov život unazad, saznat ćemo da su mu posljednjih 25 godina slali novac s tog istog ljetnikovca kako bi uvijek imao sve što mu je potrebno i kako mu ne bi ništa nedostajalo. Uz to, bili su ponosni na njega, iako nisu bili sasvim upoznati s time kako se odvijao njegov život. Nitko nije znao da on u biti ne živi svoj život onako kako je želio, već je živio po tuđim pravilima, istovremeno se trudeći ostaviti dojam talentiranog i inteligentnog čovjeka.

Kada je radio, nije imao jako puno učenika, a sada kada je u mirovini, trudio se pisati. No, zapravo je samo zapisivao tuđa mišljenja o događanjima u svijetu te nikada ništa sam nije smislio.

No, imao je sreće u ljubavi, cijeli život žene su ga jako voljele. Prva žena u miraz mu je donijela i ljetnikovac u kojem se odvija radnja. U tom braku rodila im se kćerkica Sofija Aleksejevna, a svi su je zvali Sonja. Supruga mu je rano preminula, a on se uskoro ponovo oženio. Ovoga puta izabrao je mnogo mlađu suprugu Jelenu Andrejevnu. Aleksandar je smatrao da njegova supruga misli da je on prestar pa joj je često znao predbacivati da i on, iako je star, ima pravo na život.

Njegova kćerka Sonja bila je mlada, ne odviše lijepa djevojka. Ona se brinula o ljetnikovcu zajedno s ujakom Ivanom Petrovičem Vojnickim. Kada su stigli Aleksandar i njegova nova supruga, Sonjina maćeha, Sonja kao da se ulijenila, njezin život pomalo je stao. U početku, Sonja nije razgovarala s maćehom, ali nakon nekog vremena njih dvije su se zbližile pa joj je Sonja povjerila i da je zaljubljena u Mihaila Lavoviča Astrova. Mihail je bio liječnik koji je često posezao za čašicom više. Sonja je bila nesretno zaljubljena i radi toga je bila cijeloga života nesretna. Onoga trena kada je shvatila da je njezina sudbina nepromjenjiva, ona će se okrenuti vjeri što će vidjeti kao spas.

Sonjin ujak, Vojnicki, čovjek je koji je u već kasnim srednjim godinama spoznao kako je njegov život prošao uzaludno. Naime, u 47. godini je shvatio kako je 25 godina mukotrpno radio na imanja kako si se Serebjakov za to vrijeme nesputano mogao baviti pisanjem. No, shvatio je kako Serebjakov u biti nikada nije bio stručnjak kakvim se prikazivao, da mu se nitko ne divi niti će ikada biti slavan zbog svojih pisanih djela. Osjećao se prevarenim i radi toga je bio jako ljut, u isto vrijeme shvaćajući da je život mogao provesti na ljepši i bolji način. I sada se nikako s tim nije mogao pomiriti.

Na imanju je još živjela obitelj njegove preminule supruge. Marija Vasiljevna bila je majka njegove pokojne supruge, a njezin pokojni suprug radio je kao tajni savjetnik. Uz nju ovdje je dugi niz godina radila i Marina – stara dadilja koju su svi već smatrali članom obitelji. Uz njih, ovdje je živio i Teljegin, siromašni radnik koji je pomagao u poslovima, a znao je i svirati na gitari pa je tako obogatio mirnu i sumornu atmosferu.

Profesor je svima obznanio da bi htio prodati ljetnikovac, a Sonja i Vojnicki završili bi time na ulici. Vojnici više nije mogao trpjeti nepravdu te je odlučio uzeti pištolj i ubiti profesora. Kada je zapucao, ubrzo je shvatio da je pucanjem promašio profesora te se osjećao poniženo. Inače, Vojnicki je bio dugi niz godina zaljubljen u Serebjakovu suprugu Jelenu, koja ga nije primjećivala.

Vojnicki se osjećao poput svoje nećakinje Sonje. Smatrao je da je njegova sudbina tragična i da nema zašto više živjeti. Bio je svjestan da nije još tako star, a to ga je plašilo jer nije znao kako će proživjeti ostatak svog života, što će raditi i kamo će ići. Iako je želio započeti novi život, Astorov mu je srušio minimalne nade govoreći mu da je njihova sudbina jednaka i da nemaju kamo ići.

Astorov je bio liječnik koji je mukotrpno radio u zabitima skrivenih i malenih ruskih sela. Njegov posao je naporan, a i odao se piću. Priznao je i sam da ponekad pretjeruje, ali smatrao je da najbolje operira kada je pijan. Živo je samotno i nije imao obitelj. Izgubio je povjerenje u sebe i imao je vrlo nisko samopouzdanje. Više ništa nije osjećao i nikoga nije volio, to je bila njegova glavna tragedija.

Sonja je po svemu bila idealna žena za Astorova, ali on nikada nije osjećao ljubav prema njoj. Imao je osjećaje, ali to nisu bili znakovi zaljubljenosti. Niti sam ih nije znao opisati. S druge strane osjećao je jaku privlačnost prema Jeleni. Ona je za njegova predstavljala sve ono što više nije imao i nikako nije mogao vratiti, a to je mladost. Mislio je ako bi Jelena pristala s njime pobjeći, mogao bi se opet osjećati mladim. Predlagao joj je puno puta da se nađu nasamo, ali ona nikada nije pristala i samo je što prije htjela pobjeći iz ljetnikovca.

Astorov je vidio da je njegov život uzaludan i da se išta u njemu promijeni pa je odlučio otići. Rekao je da će se vratiti nakon zime, no i sam je znao da to nije istina. Vjerovao je da je jedini način da se osjeća bolje da uvijek pije jer tada mu vrijeme brže prolazi i ne misli na život za kojeg je smatrao da je uzaludno potrošen.

Jelena je bila mlada žena u svojim najboljim godinama. Imala je 27 godina, ali bila je jako nesretna. Oko nje vrti se cijela radnja i svi likova te je glavni pokretač radnje. Glavni razlog njezinog nesretnog života je njezin stari suprug koji je konstantno nervozan i mrzovoljan i ne može zadovoljiti njezine potrebe. Iako je nesretna i smatra čak da ga i mrzi radi toga, ona mu je vjerna i nikada ga ne bi prevarila ili izdala. Smatra da je svi gledaju sa žaljenjem, napadaju njezinog supruga, a za nju misle kako je jadna i nesretna.

Zbog cjelokupne situacije, Jelena se nikada nije osjećala ugodno u ljetnikovcu. Vojnicki je bio zaljubljen u nju, a on je bio brat pokojne supruge njezinog muža, a isto tako i Astorov, u kojeg je bila zaljubljena njezina pokćerka Sonja.

Na kraju priče otišla je sa svojim mužem iz ljetnikovca, ostavljajući mogućnosti za jedan sasvim drukčiji i sretniji život.

Vrsta djela: impresionistička drama

Vrijeme radnje: radnja se događa unutar 24 sata u jednu jesenju večer

Mjesto radnje: rusko selo – ljetnikovac Aleksandra Vladimiroviča Serebjakova

Likovi: Aleksandar Vladimirovič Serebjakov, Jelena, Sonja, Ivan Petrovič Vojnicki, Mihail Lavovič Astrov, Marina, Marija Vasiljevna, Teljegin

Analiza likova

Ivan Petrovič Vojnicki (ujak Vanja) – prikazan kao čovjek u 47. godini koji je tada spoznao kako je potratio svoj život. On je ujak svojoj nećakinji Sonji s kojim dijeli istu, nesretnu sudbinu. On je nakon 25 godina saznao da je uzaludno radio na ljetnikovcu kako bi profesor Serebrjakov mogao dobro živjeti u gradu jer se bavio vrlo bitnim poslom. Kada je saznao da je sve to prevara, osjećao se izdanim i prevarenim. Kada je saznao da profesor planira prodati ljetnikovac i da bi on i njegova nećakinja Sonja mogli završiti na ulici, pokušao ga je ubiti, ali je promašio. Jedina svjetla točka u njegovom životu bila je Jelena koja nije htjela prihvatiti njegovu ljubav.

Sonja – kćerka starog profesora i nećakinja ujaka Vanje. Njezin život je nesretan jer je zaljubljena u liječnika Astrova koji joj ne može uzvratiti ljubav jer je ne voli. Sa svojim ujakom vodi imanje i jako puno radi. Nikada nije uistinu živjela, a tako će provesti i cijeli svoj život. Nema hrabrosti pokrenuti se i krenuti dalje. Spas pronalazi u vjeri i tako mirno čeka smrt.

Astrov – liječnik intelektualac koji je zapeo u primitivnim ruskim selima. Cijeli život protekao mu je u napornom radu i samoći. Nikada nije imao obitelj i uvijek je živio samotno. Ravnodušan je i letargičan, nema snage ništa promijeniti u svom životu i krenuti dalje. Pomirio se sa svojom sudbinom besmislenog života. Nesretno je bio zaljubljen u Jelenu koja mu nije uzvratila osjećaje.

Jelena Andrijevna – mlada žena u svojim najboljim godina. Imala je 27 godina kada je stigla na ljetnikovac u pratnji svoga starog supruga. Suprug je nikada nije učinio sretnom pa se tako pomirila sa svojim životom. Život je promatrala racionalno. Iako je mrzila supruga, uvijek mu je bila vjerna i nikada ga nije prevarila, bez obzira na to što je bila suočena s iskušenjima mnogih muškaraca.

Aleksandar Vladimirovič Serebjakov – stari profesor koji je unio u mnoge živote nemir i tugu. Vojnici i Jelena ga mrze i optužuju ga za svoje nesretne sudbine,  a Sonja voli svoga oca bez obzira na sve. On je bolestan i star i osjeća ljubomoru prema mladosti i mladim danima. Od svih prisutnih očekuje da mu se posvete, traži pažnju i umišljen je. Izbjegava pričati o svome radu, a nikada ništa posebno u životu nije postigao.

Bilješka o autoru

Anton Pavlovič Čehov rođen je 1860. godine u Taganrogu u Rusiji. Završava gimnaziju u rodnom gradu te upisuje Medicinski fakultet u Moskvi. Bio je srčani bolesnik premda je bio liječnik. Oženio se glumicom O.L. Knipperovom.

Još kao student bavio se pisanjem. Osim što je pisao drame, bio je pripovjedač i novelist. Najbolja njegova djela su novele i pripovijesti. Za života surađivao je s velikim opernim redateljima. Čehov je uvelike utjecao na razvoj moderne dramske književnosti.

Poznat je kao dramski pisac i tvorac antiteatralog kazališta i psihološke drame. Njegova najpoznatija djela su: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, Čovjek u futroli, O ljubavi, Zaručnica.

Pisao je i kratke humoreske o otuđenim ljudima koje je društvena zbilja izobličila. Fabule njegovih djela jednostavne su i bez velikih junaka i velikih zbivanja. Pisao je drame od komičnih jednočinki, a kasnije s više činova.

Čehov umire u lječilištu Badenweiler 1904. godine.