Pjesma mrtvog pjesnika
Pjesma mrtvog pjesnika
AUTOR: DOBRIŠA CESARIĆ
“Tišina i druge pjesme” zbirka je Dobriše Cesarića u kojoj pronalazimo mnoštvo njegovih pjesama, među kojima su i dobro poznate “Voćka poslije kiše”, “Oblak”, “Balada iz predgrađa”, “Slap” i mnoge druge. U ovoj analizi obrađena je pjesma “Pjesma mrtvog pjesnika”, koja se također nalazi u zbirci.
Cesarić je poznat kao pjesnik jednostavnog izraza i malih stvari. To uočavamo i u obrađenim pjesmama. Sve su pisane jednostavnim jezikom i lako su razumljive, a nose dublje značenje. On uzima jednostavne, svakodnevne motive iz prirode, opisuje njihove ljepote i u njima skriva dublja značenja svojih riječi. U Cesarićevu stilu pisanja osim jednostavnosti izraza uočavamo i dosljednost u formi pjesama te dosljednost vezanog stiha.
Glavna pitanja koja postavlja, a koja možemo pronaći u svim obrađenim pjesmama su pitanja o smislu života, prolaznosti života i životu nakon smrti. Iako se u većini pjesama osjeća sumorno raspoloženje i nemir te tuga zbog prolaznosti života, dubljim razmatranjem pjesama uočavamo da je pjesnik pun nade i optimizma jer pronalazi odgovor na svoja pitanja, a taj odgovor su njegova djela koja ostaju nakon njega i koja će mu pružiti mogućnost da živi vječno dok god njegova djela nisu zaboravljena.
Pjesma mrtvog pjesnika – analiza pjesme
“Pjesma mrtvog pjesnika” Dobriše Cesarića, lirska je misaona i intimna pjesma. Dobro poznat način na koji se Cesarić izražava u svojim djelima je kroz razmišljanja o vječnom životu, životu poslije smrti. U ovom slučaju, pjesnik se obraća čitatelju iz budućnosti, iz vremena kad ga više ne bude, a za sobom ostavi samo svoja djela i svoje stihove. Vječni život ovdje pjesniku pružaju njegove pjesme i stihovi, kojim se vraća u život svaki put kad netko čita njegova djela.
Ovom pjesmom pjesnik čitatelju prenosi svoje misli i osjećaje te ona stvara vječnu vezu između njih. To je jedan oblik vječnog života, pitanje koje je Cesarića oduvijek zanimalo, a na ovaj način pružio nam je odgovor na to pitanje.
Pjesma započinje stihom “Moj prijatelju, mene više nema“. Na taj način, ona služi kao njegova ostavština preko koje će uvijek doprijeti do čitatelja i nikad neće biti zaboravljen. Onaj tko čita njegove pjesme, vraća ga na taj način u život. Pjesnik je svjestan da je njegov život završio, ali sakriva se pred smrću u svojim stihovima u koje je pretočio svu ljepotu koju je vidio u svijetu, svoje misli, snove i uspomene. On žudi za životom i moli čitatelja da mu to pruži tako što će cijeniti njegova djela. S obzirom na sve što želi pružiti čitatelju, pjesnik ga naziva prijateljem i nepoznatim drugom. Ali čitatelj mora otvoriti svoje srce prema brojnim mogućnostima koje može pronaći u pjesmama, inače su one samo sjena i mrtvo slovo na papiru.
Pjesma se sastoji od sedam strofa po šest stihova i ovo je forma kojoj je pjesnik dosljedan u cijeloj pjesmi. Pisana je vezanim stihom, ali je rima nedosljedna, u strofama se rimuju po tri stiha (trava-spava-java; kovo-slovo-novo; zlati-nepoznati-vrati). Ritam je usporen te odgovara raspoloženju pjesme koje je sumorno i mračno, upravo zbog teme pjesme koja govori o smrti. Ali proučavajući dublje značenje pjesme, možemo pronaći optimistične tonove u kojima je izražena pjesnikova nada da njegovi stihovi neće biti zaboravljeni. Ti tonovi primjećuju se pri kraju pjesme jer se uočava gradacija u iskazu pjesnikova vapaja za životom. Pjesma započinje pjesnikovim žaljenjem za životom koji je prošao, ali ostavljajući za sobom svoja djela svjestan je da postoji nada za stalnim postojanjem pa se to odražava i u stihovima koji nisu više mračni nego optimistični (“Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati sve čeg se takne. Ja topline hoću i obzorja, moj druže nepoznati, i zanosa! I zvijezda, kojih nema u mojoj noći“).
Pjesmu možemo shvatiti kao pjesnikov zaključak i odgovor na pitanje o vječnom životu. On pronalazi odgovor u svojim djelima koja su posrednik i trajna veza između njega i čitatelja jer bez obzira na vrijeme i prostor koji ih dijeli, umjetničko djelo ostaje kao vječna spona između njih.
Bilješka o autoru
Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.
1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.
Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.
Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.
Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.
Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.
AUTOR: DOBRIŠA CESARIĆ
“Tišina i druge pjesme” zbirka je Dobriše Cesarića u kojoj pronalazimo mnoštvo njegovih pjesama, među kojima su i dobro poznate “Voćka poslije kiše”, “Oblak”, “Balada iz predgrađa”, “Slap” i mnoge druge. U ovoj analizi obrađena je pjesma “Pjesma mrtvog pjesnika”, koja se također nalazi u zbirci.
Cesarić je poznat kao pjesnik jednostavnog izraza i malih stvari. To uočavamo i u obrađenim pjesmama. Sve su pisane jednostavnim jezikom i lako su razumljive, a nose dublje značenje. On uzima jednostavne, svakodnevne motive iz prirode, opisuje njihove ljepote i u njima skriva dublja značenja svojih riječi. U Cesarićevu stilu pisanja osim jednostavnosti izraza uočavamo i dosljednost u formi pjesama te dosljednost vezanog stiha.
Glavna pitanja koja postavlja, a koja možemo pronaći u svim obrađenim pjesmama su pitanja o smislu života, prolaznosti života i životu nakon smrti. Iako se u većini pjesama osjeća sumorno raspoloženje i nemir te tuga zbog prolaznosti života, dubljim razmatranjem pjesama uočavamo da je pjesnik pun nade i optimizma jer pronalazi odgovor na svoja pitanja, a taj odgovor su njegova djela koja ostaju nakon njega i koja će mu pružiti mogućnost da živi vječno dok god njegova djela nisu zaboravljena.
Pjesma mrtvog pjesnika – analiza pjesme
“Pjesma mrtvog pjesnika” Dobriše Cesarića, lirska je misaona i intimna pjesma. Dobro poznat način na koji se Cesarić izražava u svojim djelima je kroz razmišljanja o vječnom životu, životu poslije smrti. U ovom slučaju, pjesnik se obraća čitatelju iz budućnosti, iz vremena kad ga više ne bude, a za sobom ostavi samo svoja djela i svoje stihove. Vječni život ovdje pjesniku pružaju njegove pjesme i stihovi, kojim se vraća u život svaki put kad netko čita njegova djela.
Ovom pjesmom pjesnik čitatelju prenosi svoje misli i osjećaje te ona stvara vječnu vezu između njih. To je jedan oblik vječnog života, pitanje koje je Cesarića oduvijek zanimalo, a na ovaj način pružio nam je odgovor na to pitanje.
Pjesma započinje stihom “Moj prijatelju, mene više nema“. Na taj način, ona služi kao njegova ostavština preko koje će uvijek doprijeti do čitatelja i nikad neće biti zaboravljen. Onaj tko čita njegove pjesme, vraća ga na taj način u život. Pjesnik je svjestan da je njegov život završio, ali sakriva se pred smrću u svojim stihovima u koje je pretočio svu ljepotu koju je vidio u svijetu, svoje misli, snove i uspomene. On žudi za životom i moli čitatelja da mu to pruži tako što će cijeniti njegova djela. S obzirom na sve što želi pružiti čitatelju, pjesnik ga naziva prijateljem i nepoznatim drugom. Ali čitatelj mora otvoriti svoje srce prema brojnim mogućnostima koje može pronaći u pjesmama, inače su one samo sjena i mrtvo slovo na papiru.
Pjesma se sastoji od sedam strofa po šest stihova i ovo je forma kojoj je pjesnik dosljedan u cijeloj pjesmi. Pisana je vezanim stihom, ali je rima nedosljedna, u strofama se rimuju po tri stiha (trava-spava-java; kovo-slovo-novo; zlati-nepoznati-vrati). Ritam je usporen te odgovara raspoloženju pjesme koje je sumorno i mračno, upravo zbog teme pjesme koja govori o smrti. Ali proučavajući dublje značenje pjesme, možemo pronaći optimistične tonove u kojima je izražena pjesnikova nada da njegovi stihovi neće biti zaboravljeni. Ti tonovi primjećuju se pri kraju pjesme jer se uočava gradacija u iskazu pjesnikova vapaja za životom. Pjesma započinje pjesnikovim žaljenjem za životom koji je prošao, ali ostavljajući za sobom svoja djela svjestan je da postoji nada za stalnim postojanjem pa se to odražava i u stihovima koji nisu više mračni nego optimistični (“Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati sve čeg se takne. Ja topline hoću i obzorja, moj druže nepoznati, i zanosa! I zvijezda, kojih nema u mojoj noći“).
Pjesmu možemo shvatiti kao pjesnikov zaključak i odgovor na pitanje o vječnom životu. On pronalazi odgovor u svojim djelima koja su posrednik i trajna veza između njega i čitatelja jer bez obzira na vrijeme i prostor koji ih dijeli, umjetničko djelo ostaje kao vječna spona između njih.
Bilješka o autoru
Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.
1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.
Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.
Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.
Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.
Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.
Pjesma mrtvog pjesnika
![Pjesma mrtvog pjesnika]()
Reviewed by Atraktiva
on
10:14
Rating:
Nema komentara: