Magareća koža - ROMAN

Magareća koža
AUTOR: CHARLES PERRAULT

Ovu bajku možemo usporediti s Pepeljugom zbog smaragdnog prstena koji pristaje samo prstima lijepe princeze. Radi se o bajci u kojoj je ljubav između mlade princeze i kraljevića glavna tema.

Opisuju se odnosi unutar dvije obitelji, tako s jedne strane imamo očajnog princezinog oca koji se želi oženiti za svoju kćer no na sreću mu to ne uspijeva zbog mudre dobre vile koja u pravom trenutku pomaže princezi da pobjegne sa dvora, a s druge strane imamo kralja i kraljicu koji bi sve žrtvovali za sreću njihovog sina.

Pouka bajke je da u životu ne treba odustajati od prave ljubavi, no za nju se treba istinski boriti i truditi kako bi prevazišla sva iskušenja. Kraljević se istinski zaljubio u prelijepu princezu i samo je zahvaljujući svojoj upornosti i želji oženio upravo nju, djevojku sa smaragdnim prstenom.

Kratak sadržaj

U davna vremena živio je kralj toliko voljen od naroda da se smatralo kako je on najsretniji kralj od svih kraljeva. Osim što ga je narod volio svi susjedi i savjetnici su ga izrazito poštivali. Bio je oženjen za princezu pa ga je to dodatno činilo sretnim s kojom je ima ljupku djevojčicu stoga nisu imali potrebu imati još djece.

Na dvoru je sve bilo idilično. Njime je vladao sposoban kralj uz pomoć svojih mudrih ministara, odanih dvorjana te vjernih i radišnih sluga. Tamo su se nalazile velike konjušnice s prekrasnim konjima i najboljom opremom, ali na najpočasnijem mjestu ležao je magarac s velikim i dugačkim ušima. Nije magarac dobio počasno mjesto u konjušnici bez razloga. Naime, magarac je bio čaroban i pod njime su se svakoga dana nalazili zlatni dukati koje bi sluge pokupile ujutro kad se probudio.

Čudni događaji najčešće ne zaobilaze ni kraljeve, pa tako dobro uvijek prati i poneko zlo. Uskoro se njegova kraljica teško razboljela i za tu bolest nije bilo lijeka. Svi su na dvoru bili žalosni što će kraljica izgubiti život zbog neizlječive bolesti.

Kraljica je ležala na postelji, a pored nje je bio njezin vjerni kralj. Jecao je jer je znao kako joj se svakog časa bliži kraj. Kraljica je imala posljednju želju koju je željela da kralj ispuni. Počela mu je pričati o sljedećoj ženidbi, a on se još više rastužio. Istog trena ju je prekinuo kako bi joj rekao da se to neće nikada dogoditi. No, kraljica je inzistirala i ispričala mu do kraja što od njega želi.

Objasnila mu je kako kraljevstvo mora jednoga dana imati svog nasljednika i da će pritisak naroda biti velik s obzirom da će se njihova kćer morati udati za kraljevića poput njega. Zamolila ga je neka popusti njihovom navaljivanju dok ne nađe sebi lijepu princezu, čak i ljepšu no što je to kraljica. Samo će u tom slučaju umrijeti zadovoljna. Kralj je bio shrvan kraljičinom željom.

Kraljica je zapravo znala kako kraljević neće nikada pronaći ljepšu, bolju i pametniju ženu od nje jer se pretpostavlja da je bila samoljubiva. Bila je uvjerena kako na kugli zemaljskoj ne postoji žena ravna njoj. Iz tog razloga je bila sigurna kako kralj neće moći ispuniti njezinu posljednju želju i ponovo se ženiti. Uskoro je izdahnula, a kraljević se nije mogao smiriti. Bio je toliko tužan da je još mjesecima plakao nakon njezine smrti.

Ostali dvorjani i ministri nisu dugo žalili nakon kraljičine smrti već su se na sastanku dogovorili kako će tražiti od kralja neka se ponovo oženi. Kada su mu to rekli, kralj se ponovo rasplakao jer je smatrao kako još nije vrijeme da to učini, usotalom, rekao je kraljici da se nikada neće ponovo ženiti.

Ipak, razmislio je o njihovom prijedlogu i naredio savjetnicima neka pronađu ljepšu, bolju i pametniju ženu od kraljice znajući kako takvu osobu oni neće nikada pronaći jer ne postoji.

Ministrima se nikako nije svidjelo obećanje koje je kralj dao kraljici. Smatrali su kako ljepota nije presudna za vjenčanje već je najvažnije da buduća žena može roditi nasljednika jer ipak to narod želi od kralja.

Nikome nije odgovaralo da mlada princeza pronađe muža jer njihova djeca neće biti iz iste loze, a još k tome ako ju odvede s dvora ili ako zajedno vladaju na dvoru susjedni narodi bi mogli s njima zaratiti i kraljevstvo bi moglo propasti. Kralj je obećao svome narodu da će razmisliti o mogućim posljedicama.

Kralj se odlučio pronaći lijepu princezu, ljepšu od bivše kraljice kako bi se njome mogao oženiti. Svakog dana su mu donosili slike mladih djevojaka kako bi odabrao onu najljepšu, no ni jedna mu nije odgovarala. No, gledajući svoju lijepu djevojčicu sinulo mu je kako bi se mogao njome oženiti. Kada joj je to i rekao, princeza mu je pala pred koljena moleći ga da ne učini takav zločin.

Kralj je otišao posavjetovati se sa svećenikom, a ovaj ga je vješto uvjerio da zapravo čini dobro djelo time što će oženiti vlastitu kćer. Kralj je bio oduševljen što mu je taj pokvarenjak odobrio vjenčanje. Otišao je na dvor i rekao kćeri neka se pripremi za veliku svadbu.

Princeza nije imala mira i otišla se posavjetovati s dobrom vilom koja joj je ujedno bila kuma. Pala je noć, princeza je sjela u kočiju upregnutu velikim ovnom i krenula prema vili. Kada je stigla vila joj je rekla da zna za namjere njezinog oca, ali neka se ne brine. Ukoliko se bude pridržavala njezinih savjeta sve će se dobro završiti.

Vila joj je dala mudar savjet. Rekla joj je neka kaže ocu da joj nabavi plavu haljinu, znajući kako njezin otac to neće moći. Princeza je bila presretna što joj je kuma pomogla u nevolji i brzo rekla to svome ocu. U slučaju da ne nabavi haljinu neće biti ništa od vjenčanja.

Kralj je također bio mudar čovjek. Naredio je krojačima neka sašiju takvu haljinu jer će u protivnom nastradati ako ne bude onakva kakvu princeza želi. Sljedećeg dana je haljina bila sašivena. Kada je princeza ugledala prekrasnu plavičastu haljinu rastužila se. Nije znala na koji način da izbjegne vjenčanje s obzirom da je haljina bila toliko lijepa. Kralj je poželio da se vjenčanje održi što prije.

Princeza je opet otrčala do kume i rekla kako njezin savjet nije upalio. Tada joj je kuma rekla neka od oca traži haljinu boje mjeseca. Princeza je to učinila, no uskoro je i ta haljina bila sašivena, a princeza ostala izbezumljena. Pa haljina je bila još i ljepša od ove prethodne. Rasplakala se, a kuma joj je potrčala na vrata. Rekla joj je neka sada traži haljinu boje sunca jer ju sigurno nitko neće moći sašiti. Ako ništa drugo, dobit će na vremenu.

Princeza je od kralja zatražila i posljednju haljinu. On je htio ispuniti sve njezine želje bez pogovora pa je tako dao poskidati sve dijamante i rubine s njegove krune kako bi haljina blještala poput sunca. Tako je i bilo. Kada su krojači princezi donijeli haljinu ova ju nije mogla ni pogledati koliko je sjajila. I ostali dvorjani su morali staviti sunčane naočale jer ih je haljina zabljesnula. Princeza nije znala što napraviti od očaja i pobjegla je u sobu pod izlikom da ne može gledati u haljinu jer toliko blješti.

Kuma je dobro promislila što će joj sljedeće savjetovati jer do sada niti jedan njezin savjet nije bio od pomoći. I smislila je. Savjetovala joj je neka od kralja traži magareću kožu jer je znala koliko kralj obožava tog magarca.

Kralj je njezinu posljednju želju ispunio. Bez pogovora je žtrvovao magarca iako mu je bilo čudno što to princeza zaista želi. Jadna životinja je tako nastradala i pred princezu su iznijeli magareću kožu. Ona je pala u očaj, ali njezina je kuma odmah dotrčala.

Dobra vila je objasnila princezi kako je to najsretniji dan u njezinom životu i kako napokon može predahnuti. Princeza ju iz prva nije razumjela što govori, ali kuma joj je nastavila objašnjavati. Savjetovala joj je neka se ogrne kožom, namaže lice čađom i pobjegne sa dvora. Tako je i bilo. Vila se još pobrinula za njezine stvari i dala joj čarobni štapić pa kad god poželi da se stvari stvore pred njome neka njime zamahne i stvari će se stvoriti.

Njezin nestanak je razočarao kralja jer su pripreme za vjenčanje bile u punom jeku. Naredio je žandarima neka krenu u potragu za princezom. No, vila ju je učinila nevidljivom pa ni najvještiji tragači ju nisu mogli pronaći.

Princeza je danima pješačila sve dok nije našla kuću u kojoj će služiti. Stigla je do jedne gospodarice kojoj je bila potrebna pomoć oko čišćenja životinja i pranja krpa pa kada je vidjela jadnu i prljavu djevojku odmah joj je ponudila posao. Princeza je bila radosna što će napokon malo odmoriti nakon dugog puta, a još je k tome dobila posao.

Na početku su je ostale služavke zadirkivale, ali kada su shvatile koliko savjesno obavlja svoj posao uskoro su prestale. I gospodarica je bila iznenađena koliko je djevojka vrijedna. Vodila je ovce na pašu, guske da brste travu i uživala u obavljanju svakodnevnog posla, kao da je to radila cijeli život.

Jednog dana je šetala uz izvor i ugledala svoj odraz u vodi. Zaprepastila se kada je shvatila kako jadno izgleda nnjezino lice pa se odlučila oprati. Skinula je sa sebe i magareću kožu. Sada je napokon izgledala prekrasno kao nekada, s kožom boje slonovače, a licem svježim poput jutarnje rose.

Na povratku kući, obukla je magareću kožu, a kako je sutradan bio praznik dosjetila se kako bi mogla obući svoju lijepu plavičastu haljinu. Dozvala je svoj kovčeg čarobnim štapićem, obukla haljinu, napudrala nos i uredila kosu. Opet je izgledala kao princeza. Divila se sama sebi pred ogledalom te odlučila kako će svake nedjelje i praznicima oblačiti svoje haljine. Njezinu ljepotu su mogle vidjeti samo vjerne životinje koje su je jako voljele. One su ju i prozvale Magareća koža.

Jednog dana je Magareća koža obukla haljinu boje sunca i baš ju je taj dan spazio kraljević koji je bio vlasnik posjeda gdje je služila. Svratio je kako bi se malo odmorio nakon lova. Izgledom je bio jako lijep i naočit, pravi ljubimac svojih roditelji, ali i cijelog naroda. Rekli su mu neka i obilno večera nakon napornog lova, a nakon jela je obišao dvor kako bi provjerio je li sve u redu.

Hodajući po dvorima, naišao je na dugu stazu i uputio se mračnim puteljkom prema velikim vratima. Provirio je kroz ključanicu i ugledao iskonsku ljepoticu u dugačkoj haljini predivne bijele puti i zlatne kose. Učinilo mu se kao da se radi o nekom božanskom stvorenju. Htio je razvaliti vrata da se uvjeri u tu ljepotu, no ipak se suzdržao.

Vratio se na dvor i pitao ostale sluškinje tko stanuje u malenoj sobi na kraju mračnog puteljka. One su mu objasnile da je to djevojka zvana Magareća koža kojoj su ponudili da čuva ovce i guske s obzirom da je izgledala jadno i prljavo. Nitko nije želio ni razgovarati s njom zbog kože u koju je bila odjevena i neopranog čađavog lica.

Kraljević nije bio zadovoljan time što čuje i shvatio je kako nema smisla raspravljati o djevojci s priprostim ljudima. On se usitinu zaljubio u tu djevojku i od tolike zaljubljenosti uvečer ga je uhvatila groznica. Majka je bila očajna što ne može pomoći nikakvim lijekom svome sinu i osjećala se bespomoćno. Ništa ga nije moglo izliječiti osim da ponovo vidi djevojku.

Kraljica je pošto poto željela saznati što se događa s njezinim sinom i otišla ga je priupitati koji je uzrok njegove tuge. Ako je riječ o prijestolju neka kaže i on će postati kraljem. Ako je riječ o nekoj princezi tada će žrtvovati sve kako bi mu postala žena. Preklinjala ga je da ne umre jer o tome ovisi i njezin život.

Kraljević se rasplakao kada je poslušao riječi njegove majke i rekao joj kako nikada ne bi dozvolio da se njegovim dragim roditeljima nešto ružno dogodi. Objasnio joj je kako nije toliko bezobrazan da bi tražio krunu njegova oca, a što se tiče princeze, nije još uvijek niti jednu odabrao s kojom bi se mogao oženiti. Zapravo je bio spreman dalje izvršavati sve naredbe roditelja bez pogovora.

Majka je nastavila razgovor i rekla neka joj pomogne tako što će joj reći kako da mu pomogne te će na taj način spasiti i njihov život. Kraljević joj je rekao kako bi volio da mu Magareća koža napravi kolač kojeg će on pojesti.

Majka je poslušala sina i zatražila neka Magareća koža umijesi kolač misleći kako ga je kraljević možda pojeo onom prilikom kada se kod nje odmarao.

Magareća koža je umijesila kolač, sva presretna što je dobila tu priliku da mladom kraljeviću pokaže kako je za to sposobna, no u tijesto je upao njezin prsten, a da ona to nije ni primjetila. Kada je jedan od sluga došao po kolač za kraljevića pitala ga je kako je on, no ovaj joj se nije udostojio odgovoriti.

Čim je sluga donio kolač pred kraljevića, ovaj ga je počeo halapljivo jesti dok se nije zagrcnuo. Za grlo mu je zapeo smaragdni prsten koji je Magarećoj koži upao u tijesto. Kraljević ga nije htio ispuštati iz ruku pa ga je stavio ispod jastuka i svako malo ga gledao. Pomislio je kako nema smisla da od majke zatraži da joj dovede Magareću kožu u posjetu jer ona to ne bi učinila, a kada bi joj rekao što je vidio kroz ključaonicu bio je siguran kako mu majka ne bi povjerovala. To ga je još više rastužilo. Liječnici su rekli njegovoj majci kako boluje od ljubavi.

Roditelji su se jako zabrinuli za sina. Rekli su mu neka im kaže u koju se zaljubio i obećali da će ju dovesti na dvor. Sin im je rekao da će oženiti onu kojoj bude pristajao smaragdni prsten.

Kraljica i kraljević su organizirali potragu za djevojkom jer su sinu obećali kako će ga izlječiti. Najprije su pristigle princeze i barunice kako bi isprobale prsten, niti jednoj nije pristajao, pa su pristigle i sluge. Bezuspješno su probavale prsten, ali pristajao je samo jednoj djevojci.

Kraljević je veselo upitao je li stigla Magareća koža isprobati prsten. Svi se se na dvoru slatko nasmijali i rekli kako ona nije bila ni pozvana na probu. Bila je prljava i blatnjava pa nije mogla takva doći na dvor. No, kralj je inzistirao da dođe jer nije željeo ispasti nepristojan. Ostali su se izrugivali kada su čuli što kralj želi ali doveli su je.

Princeza je predosjećala da će netko doći po nju nakon što je izgubila prsten, a ona se jednako kao i kraljević zaljubila do ušiju. Počešljala se, odjenula suknju na volane ukrašenu smaragdima. Začula je kucanje na vratima i bila sva ushićena kada je čula da kralj želi da dođe na dvor jer mora oženiti sina za djevojku kojoj pristaje smaragdni prsten. A pristajao je samo njoj. Navukla je na sebe magareću kožu, a kada su je kraljevićevi roditelji ugledali ostali su zaprepašteni njezinom odjećom. Zamolili su je neka ispruži ruku kako bi provjerili pristaje li joj prsten. Pristajao je savršeno!

Princeza je bacila sa sebe magareću kožu i ukazala se prava ljepotica. Princeza kakvu još nitko nije vidio. Lijepog lica, duge zlatne kose i tankih prstiju. Prava buduća kraljevna. Kralj i kraljica su bili oduševljeni njezinom ljepotom i počeli ju grliti. U to se ukazala dobra vila koja je ispričala princezinu životnu priču.

Kraljević nije imao strpljenja i želio je što prije organizirati raskošnu svadbu. Princeza mu je rekla kako ima samo jednu želju, a to je da na njihovoj svadbi bude prisutan njezin otac. Poslana mu je pozivnica kao i svim ostalim kraljevićima iz drugih zemalja. Kada je princeza ugledala oca, otrčala mu je u zagrljaj zaboravivši što se dogodilo prije puno vremena. Otac je ionako oženio jednu udovicu s kojom nije imao djece.

Vjenčanje je trajalo skoro tri mjeseca, a mladenci su bivali iz dana u dan sve više zaljubljeni jedno u drugo. Živjeli su sretno do kraja svojih života.

Vrsta djela: bajka

Mjesto radnje: dvor,

Likovi: princeza, princezin otac – kralj, mladi kraljević, kralj i kraljica

Analiza likova

Princeza – dobra, lijepa i vrijedna djevojka koja je pobjegla od svog oca jer se nije željela udati za njega. Bez obzira što ju je snašla nesretna sudbina vjerovala je kako će pronaći pravu ljubav. Svakoga dana je radila kao sluškinja ne obazirući se što to nije posao za jednu princezu. Brinula se o ovcama i guskama koje su je zavoljole zbog njezine dobrote. Uz pomoć dobre vile koja joj je bila kuma uspjela je pronaći svog kraljevića za kojeg se udala i živjel s njime sretno do kraja života. Ocu je oprostila što je inzistirao da se uda za njega.

Mladi kraljević – lijep, naočit i dobar mladić, zaljubljive prirode. Poštivao je svoje roditelje i slušao svaku njihovu zapovijed. Kada je prvi puta ugledao princezu istog časa se zaljubio i od silnog uzbuđenja pao u depresiju. Izbaviti iz depresije ga je mogla samo mlada princeza ukoliko pristane na ženidbu, što je i učinila jer je i ona jednako tako bila zaljubljena u njega.

Bilješka o autoru

Charles Perrault rođen je 12. siječnja 1628. godine u Parizu u Francuskoj u obitelji buržuja kao sedmo dijete Pierre Perraulta i Paquette Le Clerc. Od početka je imao sve uvjete da se školuje u najboljim ustanovama.

Zahvaljujući školovanju koje je imao Charles je na kraju bio visoko obrazovan čovjek koji je tijekom svog života radio puno toga, pa je tako pisao galantna djela o prijateljstvu i ljubavi, rasprave o književnosti. Unatoč svemu do kraja života je ostao najpoznatiji kao autor bajki s kojima su odrasle mnoge generacije.

Priče koje je pisao i u kojima nisu uživala samo djeca, imala su uporište u narodnim pričama. Neke od njih su preuzela braća Grimm, a neka su prenešena usmeno. Charles iza sebe ima nekoliko poznatih djela kao što su “Priče moje majke guske”.

U Pričama moje majke guske nalazile su se priče iz nižih slijeva društva koje je potom Charles prilagodio za čitatelje iz viših slojeva društva. Priče su bile sastavljene od osam bajki i činile su posebnu zbirku. Priče moje majke guske nizu izašle pod njegovim imenom nego pod imenom njegova sina.

Charles Perrault je bio veliki oslonac za sve mlađe generacije jer je u vječnoj borbi između starijih i mlađih zastupao one koji su smatrali kako se treba okrenuti novom načinu pisanja. Stariji su bili uvjereni da je pravi put onaj koji su slijedile generacije prije njih.

Bajke s kojima se proslavio su: “Mačak u čizmama”, “Crvenkapica”, “Pepeljuga” i “Modrobradi”. Prvu bajku “Usnula ljepotica” objavio je 1696. godine.

Umro je 16. svibnja 1703. godine u Parizu.
Magareća koža - ROMAN Magareća koža - ROMAN Reviewed by Atraktiva on 00:21 Rating: 5

Nema komentara:

Entertainment

Pokreće Blogger.