Ja imam ti nemaš - LEKTIRA
Ja imam ti nemaš
AUTOR: ELA PEROCI
“Djeco laku noć” knjiga je za djecu unutar koje se nalaze tri zanimljive i uzbudljive priče za djecu, a priča “Ja imam ti nemaš” je jedna od njih.
Priča “Ja imam ti nemaš” svoj djeci donosi poruku kako se međusobno moraju uvažavati i kako postoje i siromašna djeca. Ne smije se rugati siromašnima i hvaliti se stvarima jer važni su ljubav, dobrota i poštenje.
Ja imam ti nemaš
U bolnici u krevetima jednog odjela ležala su djeca koja su bila bolesna od šarlaha. O djeci su se brinuli liječnici i medicinske sestre. Njegovali su ih i obećavali im kako će uskoro ići kući.
To se polako počelo i događati. Djeca su svakim danom postajala sve bolje i osjećali su se zdravije. Kako im je postajalo bolje, tako su bili sve više pričljivi i razgovorljivi, a i veseliji. Uz to sve, oni su se počeli i hvaliti.
Vane se hvalio kako je jak i snažan, a usporedbe radi, rekao je kako bi mogao iznijeti Boba iz sobe zajedno s krevetom. No, ni Bob mu nije ostao dužan. Rekao mu je da bi ga mogao dignuti s lijevom rukom skupa sa stolom i odnijeti na cestu.
Miro je rekao da to nije ništa te da on svaki dan kod kuće vježba snagu s utezima dižući one od 100 kilograma, a Joško koji još nije bio sasvim zdrav, pohvalio se da kod kuće ima psa vučjaka kojeg će se svi bojati kada ga on bude vodio.
Sva djeca su se s nečim hvalila, i dječaci i djevojčice, jedino je Tinka šutjela. Ona se nije imala s čim pohvaliti. Kod kuće je imala predivnu bijelu mačku i lutku od krpe, a to joj se činilo premalo za spomenuti.
Tinki su se svi smijali da se nema čime pohvaliti jer je siromašna, a posebno su zločeste i zlobne bile djevojčice. Govorile su joj kako nosi mamine cipele jer su mamu vidjeli na tržnici u istim takvim cipelama kada je prodavala borovnice. Na kraju su svi polako utonuli u san hvaleći se što sve imaju i predbacujući Tinki da ona nema ništa.
Iznad dječjih krevetića visjele su slike ptica. Njih je naslikao poznati slikar kako bi bar malo razveselio djecu kada borave u bolnici jer djeca nisu smjela nositi svoje igračke.
Sljedećeg jutra, liječnici su došli pregledati male pacijente i iznenadili su se kada iznad kreveta hvalisavaca nije bilo slika ptica. I djeca su primijetila da nema slika iznad njihovih kreveta i ništa im nije bilo jasno. Okrenuli su se prema Tinki, a iznad njezinog kreveta stajale su sve slike ptica. Iznad kreveta hvalisavaca ptičjim je kandžama bilo napisano “Hvališa!”.
Djeci je bilo jako neugodno i svi su porumenjeli od srama, a Tinki je laknulo. No, iako joj je bilo malo lakše nije mogla gledati kako su njezini prijatelji ostali zbunjeni. Raširila je ruke i sve ptice sa slika poletjele su joj u naručje, a ona je usmjerila ponovo prema krevetima svojih prijatelja. Tako je sve bilo kao prije.
Liječnici su otišli dalje, a djeca su nagovorila Tinku da im nešto ispriča. Odlučila im je ispričati sve o krpenoj lutki i lijepoj bijeloj mački.
Mjesto radnje: bolnica
Vrijeme radnje: neodređeno
Likovi: Vane, Bob, Miro, Joško, Daša, Mara, Tinka, liječnici
Analiza likova
Skupina djece, osim Tinke – Voljeli su se hvaliti i sebe su isticali stavljajući se u prvi plan. Prave se važnima, a ostale podcjenjuju. Posebno su se rugali Tinki koja je bila siromašna, istučući njezinu neimaštinu, a ne gledajući njezinu dobrotu i ostale lijepe osobine.
Tinka – siromašna i skromna, djevojčica dobrog srca. Nije se htjela hvaliti, a kada je odlučila šutjeti sva ostala djeca počela su joj se rugati. Nije zlopamtilo, odlučila je vratiti ptice iznad kreveta ostale djece u sobi. Pokazala je svojim malim prijateljima iz sobe da su dobrota i plemenitost iznad bogatstva i da bogatstvo nije mjerilo nečijeg dobrog srca.
Bilješka o autoru
Ela Peroci slovenska je književnica koja se rodila 1922. godine u Svetom Križu kod Rogaške Slatine.
Oduvijek je htjela biti učiteljica, ali da bi joj se ispunila želja bilo je potrebno malo više sreće. Prvi put morala je prekinuti školovanje zbog Drugog svjetskog rata. Ipak, nakon što je rat završio nastavila je školovanje i na Filozofskom fakultetu u Ljubljani završila je studij pedagogije.
Odmah nakon završetka studija zaposlila se kao učiteljica u Domu invalidne omladine u Kamniku. Rad na tom mjestu bio je za nju posebno dojmljiv pa je napisala jedan potresan članak. Bila se susrela s mnogo djece kojoj je bio onemogućen uobičajen život.
Napisana članak odjeknuo je u javnosti te je ona radi toga pozvala na suradnju s poznatim slovenskim časopisima “Ciciban” i “Pionir”.
Ubrzo nakon toga počela je pisati i priče za djecu i tako postala jednom od najpoznatijih dječjih slovenskih autora. Za svoj rad dobila je mnogo nagrada, a njezine priče prevedene su na velik broj stranih jezika (hrvatski, njemački, talijanski, poljski, češki, francuski i mnoge druge).
Slovenski naziv njezinih najpoznatijih priča kod nas prevedenih kao “Djeco laku noć” je “Za lahko noč”.
Umrla je 2001. godine u Ljubljani.
AUTOR: ELA PEROCI
“Djeco laku noć” knjiga je za djecu unutar koje se nalaze tri zanimljive i uzbudljive priče za djecu, a priča “Ja imam ti nemaš” je jedna od njih.
Priča “Ja imam ti nemaš” svoj djeci donosi poruku kako se međusobno moraju uvažavati i kako postoje i siromašna djeca. Ne smije se rugati siromašnima i hvaliti se stvarima jer važni su ljubav, dobrota i poštenje.
Ja imam ti nemaš
U bolnici u krevetima jednog odjela ležala su djeca koja su bila bolesna od šarlaha. O djeci su se brinuli liječnici i medicinske sestre. Njegovali su ih i obećavali im kako će uskoro ići kući.
To se polako počelo i događati. Djeca su svakim danom postajala sve bolje i osjećali su se zdravije. Kako im je postajalo bolje, tako su bili sve više pričljivi i razgovorljivi, a i veseliji. Uz to sve, oni su se počeli i hvaliti.
Vane se hvalio kako je jak i snažan, a usporedbe radi, rekao je kako bi mogao iznijeti Boba iz sobe zajedno s krevetom. No, ni Bob mu nije ostao dužan. Rekao mu je da bi ga mogao dignuti s lijevom rukom skupa sa stolom i odnijeti na cestu.
Miro je rekao da to nije ništa te da on svaki dan kod kuće vježba snagu s utezima dižući one od 100 kilograma, a Joško koji još nije bio sasvim zdrav, pohvalio se da kod kuće ima psa vučjaka kojeg će se svi bojati kada ga on bude vodio.
Sva djeca su se s nečim hvalila, i dječaci i djevojčice, jedino je Tinka šutjela. Ona se nije imala s čim pohvaliti. Kod kuće je imala predivnu bijelu mačku i lutku od krpe, a to joj se činilo premalo za spomenuti.
Tinki su se svi smijali da se nema čime pohvaliti jer je siromašna, a posebno su zločeste i zlobne bile djevojčice. Govorile su joj kako nosi mamine cipele jer su mamu vidjeli na tržnici u istim takvim cipelama kada je prodavala borovnice. Na kraju su svi polako utonuli u san hvaleći se što sve imaju i predbacujući Tinki da ona nema ništa.
Iznad dječjih krevetića visjele su slike ptica. Njih je naslikao poznati slikar kako bi bar malo razveselio djecu kada borave u bolnici jer djeca nisu smjela nositi svoje igračke.
Sljedećeg jutra, liječnici su došli pregledati male pacijente i iznenadili su se kada iznad kreveta hvalisavaca nije bilo slika ptica. I djeca su primijetila da nema slika iznad njihovih kreveta i ništa im nije bilo jasno. Okrenuli su se prema Tinki, a iznad njezinog kreveta stajale su sve slike ptica. Iznad kreveta hvalisavaca ptičjim je kandžama bilo napisano “Hvališa!”.
Djeci je bilo jako neugodno i svi su porumenjeli od srama, a Tinki je laknulo. No, iako joj je bilo malo lakše nije mogla gledati kako su njezini prijatelji ostali zbunjeni. Raširila je ruke i sve ptice sa slika poletjele su joj u naručje, a ona je usmjerila ponovo prema krevetima svojih prijatelja. Tako je sve bilo kao prije.
Liječnici su otišli dalje, a djeca su nagovorila Tinku da im nešto ispriča. Odlučila im je ispričati sve o krpenoj lutki i lijepoj bijeloj mački.
Mjesto radnje: bolnica
Vrijeme radnje: neodređeno
Likovi: Vane, Bob, Miro, Joško, Daša, Mara, Tinka, liječnici
Analiza likova
Skupina djece, osim Tinke – Voljeli su se hvaliti i sebe su isticali stavljajući se u prvi plan. Prave se važnima, a ostale podcjenjuju. Posebno su se rugali Tinki koja je bila siromašna, istučući njezinu neimaštinu, a ne gledajući njezinu dobrotu i ostale lijepe osobine.
Tinka – siromašna i skromna, djevojčica dobrog srca. Nije se htjela hvaliti, a kada je odlučila šutjeti sva ostala djeca počela su joj se rugati. Nije zlopamtilo, odlučila je vratiti ptice iznad kreveta ostale djece u sobi. Pokazala je svojim malim prijateljima iz sobe da su dobrota i plemenitost iznad bogatstva i da bogatstvo nije mjerilo nečijeg dobrog srca.
Bilješka o autoru
Ela Peroci slovenska je književnica koja se rodila 1922. godine u Svetom Križu kod Rogaške Slatine.
Oduvijek je htjela biti učiteljica, ali da bi joj se ispunila želja bilo je potrebno malo više sreće. Prvi put morala je prekinuti školovanje zbog Drugog svjetskog rata. Ipak, nakon što je rat završio nastavila je školovanje i na Filozofskom fakultetu u Ljubljani završila je studij pedagogije.
Odmah nakon završetka studija zaposlila se kao učiteljica u Domu invalidne omladine u Kamniku. Rad na tom mjestu bio je za nju posebno dojmljiv pa je napisala jedan potresan članak. Bila se susrela s mnogo djece kojoj je bio onemogućen uobičajen život.
Napisana članak odjeknuo je u javnosti te je ona radi toga pozvala na suradnju s poznatim slovenskim časopisima “Ciciban” i “Pionir”.
Ubrzo nakon toga počela je pisati i priče za djecu i tako postala jednom od najpoznatijih dječjih slovenskih autora. Za svoj rad dobila je mnogo nagrada, a njezine priče prevedene su na velik broj stranih jezika (hrvatski, njemački, talijanski, poljski, češki, francuski i mnoge druge).
Slovenski naziv njezinih najpoznatijih priča kod nas prevedenih kao “Djeco laku noć” je “Za lahko noč”.
Umrla je 2001. godine u Ljubljani.
Ja imam ti nemaš - LEKTIRA
![Ja imam ti nemaš - LEKTIRA]()
Reviewed by Atraktiva
on
00:22
Rating:
Nema komentara: