Potraži me ispod duge

Potraži me ispod duge
AUTOR: BERNARD JAN

Djelo “Potraži me ispod duge” kratki je roman Bernarda Jana, hrvatskog pisca. Roman je pisan hrvatskim standardnim jezikom, pa je tim pristupačan mladima iz svih dijelova Hrvatske. U djelu ima dosta likova, ali samo neki od njih imaju svoja imena. Autor je ovo djelo napisao krijući se pod pseudonimom, a tim je djelom 1992. prvi put podigao glas u borbi za prava životinja. To je pomalo neočekivano, s obzirom na naslov djela, ali knjiga već na svom samom početku kreće s ispoljavanjem ideje u kojoj se nameće pravo životinja koje bi čovjek trebao poštivati.

Autor je djelo napisao na vrlo jednostavan i zanimljiv način, lako dostupan i razumljiv čitateljima. Osim što je djelo zanimljivo, ono ima snažnu poruku. Ona se odnosi na proširenje prava na život svih živih bića, ne samo ljudi. Nakon brojnih klimatskih promjena i ljudskih izgovora o ubijanju životinja, pokrenule su se udruge za prava životinja koje su prerasle u masovne organizacije. Čitanjem ovoga djela, saznajemo da su životinje ubijane iz raznih razloga. Jedno od njih je i trgovina krznom i kožom mladih tuljana: nakon što bi ih lovci ubili, uzeli bi njihovo krzno, a tijelo bi ostajalo ukipljeno na ledu. Roman prepričava različite pokušaje prijatelja životinja u suzbijanju ovoga strašnoga čina. Primjerice, oni bi čak posprejali krzno bojom kako ono više ne bi bilo privlačno kupcima.

U djelu su ispričane dvije legende. Jedna je ispričana u prvom dijelu romana i govori o Velikom Tuljanu. Druga legenda ispričana je u trećem dijelu romana i govori o dječaku Ratniku. Djelo je podijeljeno na tri dijela. Prvi dio nosi naslov “Ljubitelji leda s Grenlanda”, drugi dio “Zid smrti”, a treći “Dugini Ratnici”. Radnja djela nije smještena u neki određeni vremenski okvir jer ovakva tema je svevremenska i uvijek je aktualna, bar dok ljudi ne počnu tretirati životinje kao živa bića! Djelo ostavlja čitatelja u razmišljanju problematici odnosa ljudi i životinja, ali i o propitivanju ljudske zloće uopće. od koje je okrutnost prema životinjama samo jedan njen mali dio. Ljubitelji životinja i prirode svakako će uživati u ovoj, pomalo tužljivoj priči, znajući da će ona bar sljedeće generacije djece, koji će jednom postati ljudi, naučiti kako se treba odnositi prema životinjama i prirodi oko sebe.

Tema djela: poštivanje prava životinja

Mjesto radnje: Grenland, ledenjaci, sjevera mora

Vrijeme radnje: sadašnjost

Kratki sadržaj

Ljubitelj leda s Grenlanda

Jedna tuljanica proživljava jake bolove pa strašno riče. Ona treba dobiti mlado. Hvataju je grčevi i previja se. Druge tuljanice koje također trebaju dobiti bebu, uplašile su se kako će biti njima kada dođe vrijeme da i one okote. Tuljanica je imala tešku borbu, sve dok nije uspjela napokon na svijet donijeti malog tuljana. Tuljani su došli sa Sjevera i ona sva premorena od puta, više nije mogla čekati. Bilo joj je jako teško. Sa sjevera su tuljani došli u ovaj kraj i tu će ostati sve do ponovnog odlaska, koji će se dogoditi za par mjeseci. Tuljanica se brinula za svog malog tuljana. Brižno je pazila na njega i samo bi katkad zaspala. To je bilo jedno vrijeme kada ne bi bar jednim okom gledala u njega. Malog tuljana su privlačili ostali tuljani i njihova igra. Oni su se bacali po moru i družili na ledu, a on je morao cijelo vrijeme biti u udubini sa svojom majkom.

Mali tuljan zvao se je Danny. Imao je mnogo pitanja – zašto ne smije ići van i kada će doći vrijeme kad će smjeti izaći? Brižna majka tuljanica mu je odgovarala da se strpi i da će vrijeme za to uskoro doći. Njegov otac uvijek se držao hladno, ali bi Danny često primijetio da je ponosan na njega i da krajičkom oka ipak brine o njemu. Jednom je tako sa suprotnog ledenjaka došlo mladunče koje je izazvalo njegova oca na dvoboj. Dannyjev otac ga je odmah oborio. Danny je tada bio ponosan na oca. Pitao je Danny majku zašto ne smije van, a ona je rekla da vani ima previše opasnosti. Još je premalen i ako ode u more, može ga jača morska struja odnijeti na pučinu, gdje će ga pojesti kit. Može ga odvesti i u neke daljine iz kojih se više neće znati vratiti. Porodici tuljana prijetili su i bijeli medvjedi, kojih za sada na ovom ledenjaku nije bilo jer su njegov otac i ostali predvodnici čopora provjerili ledenjak prije nego su se ženke i mladunčad naselili. Najveća od svih opasnosti koja im je prijetila bio je čovjek. Danny je pitao što je to čovjek. Majka mu je odgovorila da je čovjek nešto najopasnije, ali jako tajnovito. Krije se lako, kao sjena, zloban je i nikad se ne zna što mu je na umu. Dok je to govorila, sva se ježila i tresla.

Majka je Dannyju opisivala kako su nastali ledenjaci, a priča je započela legendom o Velikom Tuljanu. Nekoć je postojao Veliki Tuljan, a tuljana je tada bilo puno više nego danas. Kada je umro, svi tuljani su plakali za njim jer je bio dobar. Tuga je bila toliko velika da su se njihove krupne suze zaledile i nastali su ledeni brjegovi. Dannyja je zanimalo što je smrt. Majka mu je rekla da svaki tuljan koji je dobar, prije nego umre, vidi svoju dugu. Preko najljepše boje te duge mora se popeti i gore će biti Veliki Tuljan i svi tuljani koji su ikada živjeli.

S vremenom je Danny dobio i brata Jona, kojega je odmah svesrdno prihvatio. Jon je ostao bez majke, pa ga je tuljanica odlučila prigrliti. Nakon što je Jon došao kod njih, Danny više nije bio toliko nestrpljiv doživjeti pustolovine koje ga čekaju vani. Tuljanica ga je jednom čak ostavila samog da čuva Jona, a ona je otišla tražiti hranu. Jon i Danny su se igrali skrivača. Jon bi se sakrio tako da bi ga Danny vidio, ali bi se on pretvarao da ga ne vidi, samo kako bi mali Jon bio sretan. Kad je došao red da se Danny sakrije, on se odlučio pomiješati s gomilom bijelih tuljana, da vidi hoće li ga Jon prepoznati među njima. No, odjednom je nastalo silno komešanje. Tuljanica koja je u moru lovila ribu, osjetila je nelagodu i brigu za svoju djecu te je često izranjala da provjeri je li sve u redu. Odjednom nije sve bilo u redu. Nije vidjela ni Jona ni Dannyja. Vikala je, a oni se nisu odazivali.

Svi tuljani naglo su počeli ulaziti u vodu, osim mladunčadi koja još nije bila spremna za plivanje. Došao je čovjek! S crvenom kapuljačom na glavi, prilazio im je i sve bi tuljane nakon kontakta ostavljao na podu. Svi su mislili da ih je ubio. Došao je red na Dannyja. Obuzeo ga je silan strah i nije mogao bježati. Nepomično se srušio na zemlju i čekao. Čovjek ga je posprejao zelenim sprejem, nasmiješio mu se i otrčao na brod. Tada su se i ostali tuljani, za koje su mislili da su mrtvi od čovjekove ruke, počeli dizati. Čovjek je tuljanima ulijevao takav strah da bi oni od silne nelagode padali na zemlju, kao da su na tren ostali paralizirani. Majka tuljanica je Dannyju prije rekla, ako kad dođe u kontakt s čovjekom i ne može pobjeći, neka ga gleda u oči i da će mu se ovaj smilovati. Danny je to i napravio. Tada je vidio kako čovjek može biti lijepa i dobra duša. Čovjek koji mu je prišao i išarao ga zelenom bojom, imao je dugu zlatnu kosu – bila je to žena. Tuljanica se brinula jer će sada njeno mladunče biti jako upečatljivo, ali on je rekao da će ga sada uvijek moći lako uočiti među silnim tuljanima.

Društvo za zaštitu životinja zelenom bi bojom pošpricalo tuljanovo bijelo krzno, kako bi spriječili njihovo ubijanje. Lovcima na krzno išarani tuljani nisu bili interesantni jer se takvo krzno nije moglo prodati.

Zid smrti

Tuljani su krenuli put sjevera. Pred njima je bio velik i težak put. Predvodnik je bio Dannyjev otac, a zatim ostali očevi poglavari. Slijedile su ih majke, a na samom kraju mase, bila su mladunčad. Danny i Jon su tijekom putovanja razgovarali o tome što očekuju od Grenlanda, kamo su i pošli. Majka im je pričala da je to domovina njihovih predaka. Premda ni ona ni otac nisu rođeni na Grenlandu, to mjesto se smatra njihovom pradomovinom. Danny je žalio za ljepotom plavetnog mora koju ostavlja, te za ženom – jedinim čovjekom kojeg je zavolio. Jon i Danny nisu bili sigurni da li će im na Grenlandu biti tako dobro kako im je majka govorila. Oni su se zabavljali, podranjali i izranjali čas kraj majke, čas između ostalih tuljana. Onda bi se odvajali i igrali. Odmarali su se, otkrivali zabranjena područja, ali na kraju bi uvijek uspjeli pronaći i dostići masu. No, jedno odvajanje bilo je kobno. Kako su se odvojili od ostatka, primijetili su da se neka čudna mrlja kreće prema njima. Zaplivali su prema njoj. To je bila ljepljiva i gusta masa, neugodna mirisa. Njihova dlaka više nije bila čisto bijela, već crna. S njuškom su pokušali skinuti to s dlake, no nije išlo. Tako je došla i noć. Morali spavati. Privinuli su se jedan uz drugoga, daleko od ostalih i čekali da dođe drugi dan. Danny je tješio Jona da će ih on izvesti na pravi put.

Ujutro su se našli izvan mrlje, ali na britkom zraku gdje je sve bilo gusto od bijele boje. Led je padao tako gusto i puhao jak vjetar da im je bilo teško i gledati. Kad se sve smirilo, Jon se probudio. Bio je zabrinut i uplašen jer nigdje nije bilo Dannyja. Što će on sam, pitao se? Tada je Danny izronio s ribom, da se Jon najede. Već su bili dobrano ogladnjeli. Tako je Danny Jonu izranjao ribe, premda ga je ovaj molio da to više ne radi jer je bio sit. Posljednji lov na ribu bio je koban. Kad je Danny izronio, pao je na leđa i potonuo te je nekoliko trenutaka bio bez svijesti. Kad se digao na površinu, vidio je kako je medvjedica rastrgala Jona na komade. Danny je bio tužan, nije si mogao oprostiti. Govorio je mrtvom Jonu neka uhvati svoju dugu jer je bio dobar tuljan. Danny nije vidio dugu te je počeo sumnjati u istinitost majčine priče o Velikom Tuljanu.

Dannyjev život sveo se na vegetiranje. Nalazio se na santi leda koja se s vremenom otapala i nije bio zainteresiran za lov na ribe. Prestao je razmišljati gdje su ostali tuljani, čak više nije mislio ni o čovjeku- ženi. Ali kad se njegova santa leda otopila i on počeo tonuti, počeo se boriti. Svim naporima počeo je plivati i boriti se za život. Sva osjetila, koja su već pomalo zakržljala zbog njegova neaktivna života, počela su se vraćati. No, onda ga je nešto omelo.


Oceanom je plovio brod na kojem je bila posada. Među njima su bili i par Erwin i Helen. Galeb koji je primijetio tuljana, nervozno je letio oko broda, tako da je privukao Heleninu pažnju. Uzela je dalekozor i pratila galeba kamo ide. Vidjela je nešto čudno. Tražila je od Erwina pomoć da otkriju o čemu se radi. Kada je Erwin shvatio o čemu je riječ, brod se sa svom svojom posadom približio tuljanu i uhvatio ga u mrežu. Tuljanu Dannyju je u mreži bilo strašno. Gubio je polako sva osjetila, osjetio je stezanje mreže, a onda je vidio bijelu pticu s grančicom u kljunu. To je bilo posljednje što je vidio prije nego je ugledao svoju dugu.

Dugini ratnici

Iz mora je izvučena još jedna žrtva zida smrti, tko zna koja po redu?! Izvučeno tijelo prekriveno je masnim mrljama, kakve su imali Jon i Danny. To je posljedica naftnih nesreća, što su se nedavno dogodile u vodama sjevernog Atlantika. Sudbina, koju kroji čini čovjek, nije naklonjena malim Grenlanđanima. Postoji nada da će vrijeme oprostiti onima koji se bore protiv čovjekove zloće i protiv ubijanja životinja.

Erwin donosi Helen šalicu kave, dok ona zapisuje gore navedene misli. Pita da li ju je ovo danas jako pogodilo. Ona priznaje da jest, posebice jer se to dogodilo pred vratima kuće. Pred njim je zatvorila svoj dnevnik koji piše, a na čijim je koricama pisalo “Rainbow Warrior” tj. Dugini ratnici. Erwin govori da se ni on nije nadao tako nečemu. U takvim trenucima voli se prisjetiti lijepih trenutaka iz svog života, posebice bakinih priča.

Erwin je počeo pričati priču: Postoji inuitska legenda koja govori o jednom dječaku koji je imao dvije sestre blizanke i starijeg brata. On je bio najmlađi član zajednice koja se doselila na jugozapadne obale Grenlanda. Danas ih poznajemo pod nazivom Grenlanđani ili Kalaaliti. Otac je dječaka podučio da uvijek mora biti dobar s prirodom jer mu je ona druga majka. Životinje smije ubijati samo radi hrane i odjeće. Budući da je bio mali, muški članovi zajednice nisu ga uvijek vodili sa sobom u lov ili ribolov, ali je ipak bio podučen vještinama lovljenja. Jednom se ojađen i sam uputi među tuljane koje je par dana ranije otkrio s ocem. Uzeo je harpun. Otac ga je podučio da, ako ubije životinju iz nekog drugog razloga osim za hranu ili odjeću, životinja će mu se osvetiti. Duh životinje u tom slučaju ne može napustiti tijelo niti se smiriti, sve dok se ne osveti. Ako se ne uspije osvetiti počinitelju, osvetit će se nekome od potomaka. Zato treba poštivati životinje, jer one su braća ljudi. Dječak se igrao da će harpunom iz prikrajka pogoditi tuljana koji je ležao osamljen iza jedne hridi. No nezgodom, dječak je pao i razbio koljeno, a njegovo krvavo koljeno grizla je morska sol. Kad se izvukao iz vode, zaboravio je na bol jer je vidio nešto strašno. Harpun je iz njegove ruke je u padu odledio ravno tuljanu u vrat. Sada je tuljan bio sav u krvi. Dječak se sjetio starčevih riječi.

Dječak Ratnik, osjećao se loše, nije znao treba li lagati ocu ili reći istinu. U tom trenu čuo je strašnu riku tuljana, njihovu žalopojku. Pojavila se duga na nebu i otada je bio dužan Velikom Tuljanu svoj život. Erwin govori Helen da su oni ti ratnici koji se moraju boriti za dobro tuljana. Ona bi radije da nije vidjela kako umire ovaj tuljan, već da je vjerovala u to da živi negdje daleko i sretno. Na kraju se saznaje da su Helen i Erwin pripadnici Društva za zaštitu životinju.

Likovi: Danny, Jon, majka tuljanica, otac tuljan, čovjek- žena, Erwin, Helen…

Analiza likova

Majka Tuljanica – ona je brižna i požrtvovna majka, koja je uvijek na oprezu. Nema povjerenja u ljude zbog njihovih zlih namjera. Zna što su sve ljudi sposobni učini njenoj vrsti, pa svoje mlade podučava da trebaju biti oprezni i kako se najbolje izvući iz opasnosti ako se u njoj nađu. Ima veliko srce, kojim je prisvojila i malog tuljana Jona koji je ostao bez roditelja. Skrbi o hrani djece te su oni njezina jedina briga. Tuljanica je pravi primjer bezuvjetne majčine ljubavi.

Otac Tuljan – on je otac tuljana Dannyija i prethodnik skupine tuljana. Prema djeci je hladan, ali i oni primjećuju da ih kriomice prati te se njima ponosi. Svoju ljubav prema Dannyju iskazao je kad ga je obranio u napadu jednog mladog tuljana. Otac uvijek pobjeđuje u borbi.

Danny – mladi tuljan koji neizmjerno voli svoju majku. Ona je njegova životna učiteljica. Poštuje je, premda je gnjavi raznim pitanjima jer je jako radoznao. Ostaje vjeran majci, kako je ne bi dovodio u neugodne situacije i kako ne bi bila jako zabrinuta. On je jako nestrpljivo mladunče i jako je zainteresiran za vanjski svijet, kao i za čovjeka, koji mu je velika nepoznanica. Danny je u čovjeku uspio vidjeti i dobro. Voli svojeg oca kojim se ponosi jer je hrabar. Susret s čovjekom za njega je ostao upečatljiv jer mu čovjek nije oduzeo život, već ga je pokušao spasiti. Kada je čuo da će dobiti brata, bio je jako sretan. Odmah ga je zavolio i obasipao pažnjom i ljubavlju. Brinuo se za njega kad god je trebalo, a pogotovo kad su bili u opasnosti. Zato je osjećao veliki krivicu zbog smrti brata. Dannyja je uvijek privlačila daljina i neistražena mjesta.

Ljudi – skupina koju čine Erwin i Helen te ostala posada broda. Oni su u ovom slučaju bili prijatelji životinja koji dolaze s ciljem sprječavanja ubijanja tuljana. Suosjećaju s tuljanima i svim nemoćnim životinjama. Drugu skupni ljudi čine oni zli, koji dolaze da sjever da bi ubijali mladunčad i prodavali njihovo krzno.

Bilješka o autoru

Bernard Jan rođen je u Zagrebu 1968. godine. Bernard Jan nije pravo ime autora već je to njegov pseudonim pod kojim objavljuje svoja književna djela.

Piše članke o kulturnim i društvenim zbivanjima za časopis Zarez i zbornik Kulturni bestijarij. Bio je urednik brošure “Liječnici protiv pokusa na životinjama”, a s engleskoga je preveo knjigu “Vječna Treblinka: Naše postupanje prema životinjama i holokaust”, autora Charlesa Pettersona.

Njegov kratki roman “Potraži me ispod duge” objavljen je u tri izdanja, a treće izdanje bilo je na engleskom jeziku. Prvi put je izdano 1993., drugo 2004., a treće 2008. Napisao je romane: “Anđeo moga rata”, “Svjetla umirućega grada”, “Priča o Luki”, “January River” i “Svijet bez boja”. Napisao je i zbirku pjesama “Razglednice s one strane stvarnosti” koju je objavio pod drugim pseudonimom, Michael Daniels.

U Zagrebu i dalje radi, živi i bori se za prava životinja, te piše članke koje se dotiču animalističke tematike.